Čitam stranicu Grada Ogulina i oduševljavam se temama i naslovima. Naslovi sve o važnim gradskim temama, dječja vijeća, mažoretkinje, festivali, proslave, izviđači čiste i slično. Prava ozbiljna gradska stranica. Kao školski list. I onda pri dnu vidim najavu gostovanja i predstavljanja knjige našeg Ogulinca i kako piše "prijatelja" (čijeg konkretno prijatelja? onog tko piše taj članak? Grada Ogulina? nekog trećeg?) Tihomira Dujmovića "Tko mi zabranjuje kolumne". Kasno sam to saznao i nisam moga izorganizirati dolazak na predstavljanje knjige pa ne znam kako je sve to bilo. Inače koliko vidim i kako to ja neupućen shvaćam, jedan tip, urednik u Večernjem mu je otkazao suradnju i zabranio kolumnu i onda je Tiho napisao knjigu "Tko mi zabranjuje kolumne". Mislim, pa posao urednika i je da tekstove koji se objavljuju odobrava ili ne odobrava. Zato i je urednik. Tako, valjda i taj u večernjem. A ako nekom često mora uredovati na tekstovima onda je lakše i logičnije s takvim prekinuti suradnju. Ako je to samo večernji. A ako su mu i u ostalim medijima gdje je radio "zabranjivali kolumne" onda će biti problem malo drugačiji. Točnije, problem će biti negdje drugdje a ne u urednicima. Teško je vjerovati da su urednici pet ili deset novinskih kuća u Hrvatskoj krivi a jedan kolumnist je prav. O gostu Vrdoljaku, neću ni riječi potrošiti
http://www.index.hr/sport/clanak/primorac-vrdoljak-je-uvrijedio-cijeli-olimpijski-pokret-/713675.aspx
Konačno, ima jedna narodna koja kaže otprilike ovako: "E jesi našo kojem ćeš se Bogu molit". Kakve to sad veze ima? E ima. Tiho je publici predstavio knjigu "Tko mi zabranjuje kolumne". U toj publici, među ostalima, sjedili su i tipovi koji su Neši odrezali kaznu za komentar (koja razlika od kolumne?) o Bjelolasici. Tipovi koji su tog istog Nešu smjenili s mjesta direktora Radija zbog dugog "kolumnističkog" jezika, tipovi koji ugrožavaju i sadašnju direktoricu radija, tipovi koji su zabranili prijenose sjednica Gradskog vijeća. Dakle i i takvi tipovi su slušali Tihu kako su mu zabranjivane kolumne, čudili se kako je to moguće, odmahivali glavom i zgražali se. Pitam se da li su se negdje u toj cijeloj priči, prepoznali.
|
